Sigurnost i zaštita okoliša je pitanje primarnog interesa, a hrvatsko iskustvo na sjevernom Jadranu potvrđuje činjenicu kako sve gospodarske grane mogu koegzistirati što smo već dokazali u zadnjih četrdeset godina intenzivnog istraživanja i eksploatacije ugljikovodika. Ovaj projekt je koncipiran na način da procesno omogući održivi razvoj što podrazumijeva istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koristeći najviše tehnološke standarde kako bi se osiguralo očuvanje okoliša, a sama sirovina se eksploatirala na dugoročno održiv način koji će pratiti potrošnju na tržištu, što će osigurati dostupnost samog energenta kao i razvoj direktne i indirektne industrije.
Što se događa kada platforme dođu u Jadran i kada započnu prva bušenja? Kako sama zaštita i briga o okolišu tad izgleda u praksi?
Kada govorimo o samom početku bušenja, trebamo pojasniti nekoliko stvari:
- jedan od načina kontrole izrade bušotine su i automatizirani sustavi za ranu detekciju povećanja ili smanjenja tlaka unutar bušotine koji osiguravaju trenutne reakcije u situaciji kada može doći do zatvaranja bušotine,
- protuerupcijski uređaji koji štite ušće kanala bušotine su atestirani i dnevno se pregledavaju radi sigurnosti,
- isto tako, sva oprema koja se koristi pri izradi bušotine mora biti atestirana po visokim kriterijima svjetske naftne industrije što garantira maksimalnu sigurnost tijekom bušenja.
U tijeku bušenja, palube platforme opremljene su sustavom skupljanja kišnice s palube kako ne bi došlo do otjecanja zagađene kišnice u more. Fluidi skupljeni na taj način kolektiraju se u specijalne spremnike te se zbrinjavaju na siguran način čime se isključuje i najmanje zagađenje mora. Cijeli proces izrade bušotine podređen je sprečavanju nastanka opasnih situacija i konstantnom nadzoru kako bi se moglo intervenirati u najkraćem vremenskom roku.
Sve dosadašnje analize utjecaja kao i sva provedena ispitivanja u Jadranu pokazuju da platforme ne utječu negativno na okoliš. Čitav tehnološki proces odvija se u zatvorenom sustavu.
Sigurnost ljudi i okoliša u svim svjetskim tvrtkama, pa tako i naftnim, je od iznimnog značaja, zasigurno među ključnim segmentima poslovanja. U svjetskim okvirima zaista vrijedi ona „bolje spriječiti, nego liječiti“. Ulaganje u ovaj segment kompanijama donosi sigurnost poslovanja bez bojazni od nadoknada, saniranja i isplata milijunskih odšteta.
No, bez obzira na visoke standarde kompanija, u lipnju 2013. godine, u EU je usvojena Direktiva 2013/30/EU o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na moru čiji je temeljni cilj osiguranje i provođenje djelatnosti istraživanja i eksploatacije na moru poštujući pri tome najviše standarde sigurnosti, zdravlja i okoliša. Prema tim novim pravilima, implementacija najviših sigurnosnih standarda na svim naftnim i plinskim platformama diljem Europe je obvezujuća, novi propisi postavljaju jasna pravila koja obuhvaćaju sve radnje vezano na istraživanje i eksploataciju ugljikovodika. Direktiva ujedno osigurava i propisuje način postupanja ukoliko do nesreće ipak dođe, pri čemu navedena pravila postupanja pomažu krajnjem umanjivanju moguće štete u okolišu.
Ukratko, ne može se započeti s aktivnostima ukoliko nisu osigurani svi adekvatni resursi koji u trenutku mogu reagirati i spriječiti nesreću. Ukoliko do štete dođe, sve troškove za nastalu štetu kao i saniranje iste snosi investitor.
Usvojen je novi Zakon o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika u koji je u potpunosti transponirana Direktiva 2013/30/EU o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na moru.
Zakon o sigurnosti pri odobalnom istraživanju i eksploataciji ugljikovodika
