Istraživanje i eksploatacija nafte i plina

Frakturiranje

Je li frakiranje uzrok potresa?

Potresi su prirodne pojave koje nastaju duboko u unutrašnjosti zemlje i jedno s drugim nema nikakve veze, a imali smo ih na ovom području puno prije nego što je nafta uopće došla u opticaj kao energent – primjerice 1909. godine kad se dogodio potres slične magnitude na istom rasjedu.

To je stav javno su istaknuli i potvrdili i znanstvenici s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta.

Može li frakiranje biti okidač budućih potresa?

 Ne može jer i nije uzrok. No, kako bismo i službeno potpuno isključili mogućnost izvođenja operacija masivnog hidrauličkog frakturiranja u izmjene i dopune Zakona o istraživanju i eksploataciji ugljikovodika, a sukladno Preporuci Europske komisije 2014/70/EU od 22. siječnja 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika (poput plina iz škriljevca) primjenom postupka hidrauličkog lomljenja s pomoću velikog volumena fluida, u Zakon će se uvrstiti zabrana investitoru da utiskuje (injektira) vodu u bušotinu u količini od 1.000 m3 ili više po fazi lomljenja, odnosno 10.000 m3 ili više tijekom cijelog postupka lomljenja („hidrauličko lomljenje s pomoću velikog volumena fluida“). Hrvatska slijedi dakle preporuku Europske komisije i zakonskim izmjenam ćemo u odnosu na druge EU zemlje napraviti svojevrsni 'nadstandard' te time i zakonski praktički onemogućiti 'američko' masivno frakturiranje.

Dakle, u Hrvatskoj se operacije masovnog hidrauličkog frakturiranja ne izvode, niti će se izvoditi u budućnosti.

 

Metode frakiranja koje se koriste u Hrvatskoj te po čemu se razlikuju od kontroverznog masivnog hidrauličkog frakturiranja (količina vode, broj i vrsta kemikalija, dubina bušenja).

Na društvenimmrežama se frakiranje kojem svjedočimo u SAD-u miješa s operacijama konvencionalne stimulacije ležišta koje nije nimalo usporedivo s operacijama masivnog frakiranja.

Glasine se na društvenim mrežama šire poput požara, čak i među ljudima koji samo dobronamjerno traže informacije i jednostavno objašnjenje za složene prirodne pojave kojima svjedočimo. Samo frakiranje ne dovodi do snažnijih potresa, a pogotovo ne u Hrvatskoj u kojoj se i ne radi.

Svima su odmah u glavi Sjedinjene Američke Države. No, u Hrvatskoj se takva frakiranja ne rade jer postoje jasne geološke razlike između formacija u SAD-u i geoloških uvjeta u Europi. Formacije na području SAD-a tipa Bakken shale, Barnet shale, Eagle Ford, Marcellus shale karakterizira ogromno arealno rasprostiranje i do 200 000km2 – što je veće od površine cijele Republike Hrvatske (op.a.) – te ogromna debljina sloja od više od stotinu metara. To je osnovni geološki preduvjet za izvođenje takvih operacija. Pritom, naravno, formacije moraju sadržavati ugljikovodike da bi sve to imalo smisla. Isto tako, njihov mineraloški sastav omogućuje lako slamanje jer su u osnovi krhke i krte. Za usporedbu, europski šejlovi su više plastični i ne slamaju se lako, zbog čega su projekti frakiranja koji su pokrenuti u Europi (Poljska, Mađarska, Ukrajina) uglavnom propali jer nisu ostvarili komercijalnu isplative proizvodnje plina 

Dakle, jedno je metoda ležišne stimulacije koja se odnosi na poboljšanje pritoka u pribušotinskoj zoni, dok je drugo metoda masivnog frakturiranja -  odnosno zahvat koji se odnosi na znatno veći volumen ležišta.

Što se tiče količina fluida, možda najjednostavniji tehnički kriterij za razlikovanje te dvije metodologije postavljen je upravo u preporukama Europske komisije 2014/70/EU od 22. siječnja 2014. o minimalnim načelima u pogledu istraživanja i proizvodnje ugljikovodika koja nastaje postupkom hidrauličkog lomljenja pomoću velikog volumena fluida. Ti kriteriji su dakle 1.000 m3 ili više po fazi lomljenja ili 10.000 m3 ili više tijekom cijelog postupka lomljenja.

Fluidi koji se koriste pri hidrauličkom frakturiranju, a koji se sastoje od 98 do 99% vode, završetkom izvođenja operacije vraćaju se na površinu povratnim tokom tlaka iz kanala bušotine. Ti fluidi prikupljaju se na površini u spremnike. Fluid se u spremnicima transportira na obradu kako bi se iz njega izdvojila voda od krutih čestica. Ta se voda može upotrijebiti pri drugim operacijama ili adekvatno zbrinuti na pogodnim odlagalištima. Često, kompanije koje izrađuju bušotinske fluide, te iste fluide recikliraju i ponovno ih upotrebljavaju budući da se nisu izgubila osnovna svojstva fluida.

Budući da su investitori svjesni kako prije odlaganja upotrjebljenu vodu za hidrauličko frakturiranje moraju dovesti gotovo do kvalitete pitke vode, što uvelike povećava ukupne troškove, jasno je da se količina vode potrebne za izvođenje ovih operacija racionalno procjenjuje. 

 

Zašto se ide u ovaj projekt?

Energenti kao što su nafta i plin su pokretači gospodarskog rasta.

Hrvatska ima bogatu povijest proizvodnje nafte i plina koja traje preko 60 godina.

Domaća proizvodnja u RH pada te je potrebno osigurati nove investicije u istraživanje ugljikovodika s ciljem povećanja domaće proizvodnje nafte i plina s obzirom da su svojevremeno ulaganja u istražne radnje pala zbog nedostatnih sredstva u nova ulaganja kako na moru tako i na kopnu. Proizvodnja nafte je od 2007. do 2013. pala za 34.6%, dok je proizvodnja plina pala za 28.5%.

Trenutno se u RH proizvodi oko 70% potreba plina i 20% potreba nafte. Energenti kao što su nafta i plin su pokretači gospodarskog rasta. U današnje vrijeme, dostupan energent znači jeftin energent te je energetska neovisnost pitanje suvereniteta i sigurnosti svake države.

Što je istražni prostor?

Prostor na kojem je moguće istraživati ugljikovodike uz strogu kontrolu i ograničenja.

Istražni prostor je prostor na kojem je moguće provesti istražne radnje u svrhu istraživanja ugljikovodika pod strogo kontroliranim uvjetima. Na području Jadranskog mora definirano je 28 istražnih prostora prosječne veličine između 1.000 i 1.600 km2. Istražni prostori koji su definirani u travnju 2014. godine odmaknuti su 10 km od obale i 6 km od otoka što ranije nije bio slučaj s obzirom da su istražni prostori zauzimali 100% Jadranskog mora te su uključivali otoke i obalu.

Na istražnom prostoru postoje razna ograničenja te je istražne aktivnosti moguće provoditi isključivo u skladu s ograničenjima.

Što znači istraživanje ugljikovodika i koliko traje?

U 5 godina koliko traje istraživanje, istražne radnje u moru traju samo 6 mjeseci.

Istraživanje ugljikovodika traje 5 godina. Za vrijeme 5 godina istraživanja radi se 3D seizmičko snimanje i istražno bušenje kojim se potvrđuje ima li uopće  nafte i/ili plina na istražnom prostoru. U 5 godina istraživanja istražne radnje koje se odvijaju u moru traju maksimalno 6 mjeseci – 3D seizmičko snimanje traje od jednog pa do najviše dva mjeseca, a istražno bušenje traje od jednog pa do najviše četiri mjeseca.

3D seizmičko snimanje radi se obično u prvoj godini istraživanja nakon čega slijedi uredski posao analize prikupljenih podataka, dok se istražno bušenje radi u četvrtoj godini istraživanja.

Ukoliko se za vrijeme istraživanja potvrdi komercijalno otkriće nafte i/ili plina moguće je započeti s eksploatacijom pod određenim uvjetima, odnosno potrebno je napraviti procjenu utjecaja na okoliš koja definira pod kojim uvjetima je moguće te je li uopće moguće provoditi eksploataciju.

Što je eksploatacijsko polje?

Prostor na kojem je odobrena eksploatacija nafte i/ili plina.

Eksploatacijsko polje je prostor na kojem je utvrđeno komercijalno otkriće nafte i/ili plina te su potvrđene rezerve i dozvoljena je eksploatacija. Trenutno na sjevernom dijelu Jadrana RH ima 3 eksploatacijska polja na kojima radi 20 proizvodnih plinskih platformi.

Što znači eksploatacija ugljikovodika?

Proizvodnja odnosno crpljenje nafte i/ili plina.

Eksploatacijska ugljikovodika podrazumijeva proizvodnju nafte ili plina, koja zavisno o veličini samog ležišta traje u prosjeku 25 godina.

Koja je razlika između istražne i eksploatacijske (proizvodne) bušotine?

Istražna bušotina potvrđuje ležište, proizvodna crpi naftu i/ili plin.

Istražnom bušotinom čija izrada zavisno o dubini mora traje između mjesec dana pa do četiri mjeseca potvrđuje se identificirano ležište ugljikovodika za koje se sumnja da ima značajne količine nafte i/ili plina.

Eksploatacijskom bušotinom razrađuje se potvrđeno ležište s ciljem proizvodnje nafte i/ili plina iz potvrđenog ležišta.

Koja je razlika između eksploatacijske bušotine i platforme?

Jedna platforma može biti povezana s desecima bušotina.

Eksploatacijske bušotine kojima se razrađuje potvrđeno ležište spajaju se na platformu. Na jednu platformu može biti spojeno nekoliko eksploatacijskih bušotina, što zavisi o samom ležištu. Primjerice na sjevernom Jadranu imamo 20 plinskih platformi, na koje je spojeno 50-ak eksploatacijskih bušotina.

Što je drugačije u odnosu na prijašnje aktivnosti istraživanja i eksploatacije koje je RH provodila?

Aktivnosti se odvijaju pod puno strožim nadzorom i s puno većim koristima za Hrvatsku.

Novim regulatornim okvirom koji je donesen 2013. godine, Republika Hrvatska je nametnula strože kriterije sigurnosti i zaštite okoliša, ali i omogućila veće gospodarske koristi od buduće proizvodnje nafte i /ili plina za državu. Znači, sve je isto kao i ranije, ali se sada aktivnosti odvijaju po puno strožim nadzorom i s puno većim koristima za Republiku Hrvatsku.

Može li se istraživati samo plin, a ne i nafta?

Plin i nafta su ugljikovodici i ne mogu se razdvajati prilikom istraživanja.

Svugdje u svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj od davnina je omogućeno istraživanje i eksploatacija ugljikovodika, odnosno nafte i plina. Kada se istražuje, istražuju se ugljikovodici te dok se istraživanjem ne potvrde same rezerve, nemoguće je znati o kojem se točno resursu radi – nafti ili plinu.

Metode i tehnologija istraživanja nafte i plina kao i sama eksploatacija su iste i ne mogu se razdvajati. Ili se istražuju ugljikovodici što podrazumijeva i naftu i plin ili se ne istražuje ništa.

Koja je razlika između plinske i naftne platforme?

Nema razlike.

Nema tehnološke razlike, tehnologija platformi koje proizvodne naftu i plin je ista te je bazirana na zatvorenom sustavu, tzv. „zero pollution“.

Kakve će i kolike koristi Hrvatska imati od istraživanja ugljikovodika u Jadranu?

Investicije koje državu ništa ne koštaju.

Ovisno o istražnom prostoru, vrijednost investicija u istražne radnje, što uključuje 3D snimanja i istražne bušotine, kreću se od 50 do 150 milijuna eura po istražnom prostoru. To su investicije na koje su se investitori obvezali te taj novac ostaje u državi. Čak i ukoliko se za vrijeme istraživanja ne pronađe komercijalno otkriće nafte i/ili plina, za državu to ne predstavlja nikakav trošak već isključivo korist od stranih ulaganja u istražne radnje.

Iskustva u drugim državama pokazuju da 60% takvih investicija ostaje u državi, odnosno lokalnoj zajednici - kroz različite usluge i davanja. Najveću priliku imaju naše luke odnosno lučke usluge, logistika, brodogradilišta, građevinske usluge, zbrinjavanje otpada i slično.

Koje su ekonomske koristi od budućih nalazišta nafte ili plina?

Budući neto prihodi u dvije godine mogu riješiti problem državnog deficita.

Koristi su ogromne te ukoliko pričamo o direktnim koristima za državni proračun one mogu na godišnjoj razini iznositi nekoliko milijardi kuna. To znači da bi budući neto prihodi od eksploatacije nafte i/ili plina mogli u dvije godine riješiti problem državnog deficita.

Ukoliko pak pričamo o indirektnim učincima oni su također značajni - rast potrošnje, standarda, BDP-a i jačanje drugih ekonomskih pokazatelja neizbježni su, a poseban naglasak stavlja se na zapošljavanju domaće radne snage i rast direktne i indirektne industrije.

Hoće li se koncesionarima ugovorom uvjetovati i zapošljavanje domaće industrije, obrta, odnosno radne snage?

Hoće - nametnuto je korištenje hrvatskih proizvoda i usluga kao i zapošljavanje hrvatskih radnika.

U skladu s direktivama Europske unije, ugovorima je nametnuto korištenje hrvatskog proizvoda i usluga kao i radne snage. Hrvatska će imati uvid u sve što investitori rade – imamo pravo uključivanja i kontrole svake njihove nabavke koja prelazi sto tisuća eura, kao i odobravanje njihovih godišnjih budžeta, planova nabave i zapošljavanja. Uz takav strogi nadzor, osigurat će se najveću korist od projekata imaju upravo lokalno stanovništvo, lokalni proizvođači i pružatelji usluga – naravno, ukoliko smo u stanju ponuditi konkurentne proizvode i usluge.

Zašto je Hrvatska izabrala model u kojem svega između 55 i 65 posto dobiti od eventualne nafte ide u proračunu, dok susjedna Crna Gora planira između 65 i 70 posto dobiti od eventualne nafte?

Realan postotak koji državi donosi profit, a investitoru sigurnost.

U travnju 2014. godine, prezentirali smo naš model zajedno sa crnogorskim i ostalim modelima koje smo proučavali. Na temelju simulacije potencijalnih geoloških struktura i realne procjene potencijalnih rezervi donesena je odluka koja propisuje koliki postotak će od ovog projekta uprihoditi državni proračun. Radili smo i usporedbu s različitim modelima po svijetu od grčkog modela koji u proračun donosi 42%, talijanskog 52.5% do sirijskog i libijskog koje prelaze 90% kad je nafta u pitanju. Procjena je da je ovakav postotak za Hrvatsku realan te će donijeti najveći profit našoj državi, a da pri tom neće otjerati investitore.

Koliko platformi ima Italija?

Italija ima preko 100 platformi.

Trenutno je u talijanskom dijelu Jadrana aktivno 107 plinskih platformi na koje je spojeno gotovo 600 eksploatacijskih bušotina i 7 naftnih platformi na koje je spojeno 39 naftnih bušotina unutar 62 eksploatacijska polja (podaci preuzeti sa službene stranice Talijanskog Ministarstva gospodarstva) iz kojih se godišnje proizvede oko 5 milijardi m3 plina i 1.8 mil. barela nafte i kondenzata.

Italija ima samo nekoliko naftnih platformi?

Italija planira povećati domaću proizvodnju nafte za 148%.

Svojom energetskom strategijom iz 2013. godine, Italija planira povećati proizvodnju nafte za 148% i plina za 46% do 2020. godine. Time planiraju mobilizirati investicije od 15 milijardi EUR-a, uštedjeti 5 milijardi EUR-a godišnje na troškovima uvoza nafte i plina te kreirati 25.000 novih radnih mjesta. Povećanje proizvodnje potaknuto je 2014. godine novim uredbama i zakonima.

Ukoliko se u Italiji izlije nafta, hoće li biti štete u Hrvatskoj?

Veća je vjerojatnost i realnija opasnost da se nafta izlije na tankeru nego na platformi.

Sve države koje imaju izlaz na Jadransko more su u istraživanju ili eksploataciji ugljikovodika te je neupitno da će potencijalni akcident ukoliko se dogodi u Italiji, Crnoj Gori ili Albaniji imati utjecaja i u RH. Činjenica je da sve države koje izlaze na Jadransko more dijele isti rizik, a samo neke imaju koristi od toga putem eksploatacije ugljikovodika.

Kontakt
Željka Rukavina